Proljeće uz Mrežnicu

Dolaskom proljeća i sve toplijih dana, moja potreba za boravkom u prirodi i putovanjima sve je intenzivnija i dublja. Stoga sam poziv da budem dio ekipe koja će provesti dan uz rijeku Mrežnicu, tu neodoljivu ljepoticu zelenog krša, prihvatila bez sekunde razmišljanja. I dobila puno, puno više nego što sam se nadala. No, krenimo redom.

Susret s konjima, učiteljima „slow-livinga“

Naš susret s Mrežnicom i krajem kojim teče započinjemo u mjestu Gršćaki kod Duge Rese, gdje se smjestio Ranch Felker i KK Rozinanta. Na prvi pogled, našli smo se na hrvatskom Divljem zapadu, no samo par minuta s konjima mijenja perspektivu – energija i mir ovih plemenitih životinja utječu na nas, i vrijeme kao da je odjednom stalo.  

Puno je toga što čovjek može naučiti od konja! U svijetu koji neprekidno žuri i juri, u kome se nema vremena za razgovor, kako s drugima, tako ni sa samim sobom, konj nas uči o važnosti i građenju komunikacije i povjerenja, o ravnoteži i povezanosti duha i tijela. I zato, ako sanjate o susretu i druženju s konjima, o jahanju bez žurbe, Ranch Felker pravo je mjesto za vas!

Na ranču će vas dočekati Marijan Felker, vlasnik, stari iskusni kapetan duge plovidbe koji je zadnjih 25 godina svog života posvetio konjima, te mlada instruktorica Andrea, čija je strast i ljubav prema konjima sadržana u rečenici „živjeti s konjima i od konja“.  Osim škole jahanja, ranč svojim gostima i posjetiteljima nudi i mogućnost smještaja, teambuilding i likovne radionice, a za iskusne jahače i terensko jahanje. 

U predivnom ambijentu koji odiše toplinom i gostoprimstvom, ranč svojim gostima nudi i ukusnu domaću hranu, a nerijetko i društvo ljudi iz različitih dijelova svijeta, što mu daje šarm svjetskog, a opet i sasvim lokalnog mjesta. 

I dok s povišenog terena na kojem se ranč smjestio gledam prema dolini Mrežnice, ponovo si priznajem – luksuz nisu hoteli s pet zvjezdica, već tišina, mir, cvrkut ptica, žubor vode, miris livadskog cvijeća… S tom mišlju nastavljam otkrivati i učiti kako u svijetu koji ne prestaje žuriti, napokon  usporiti i disati u ritmu prirode.

Ljekovita oaza OPG-a Grgurić

Našu potragu za pravim „resetom“ od gradske vreve i zahtjevne svakodnevice nastavili smo u OPG-u Grgurić, smještenom u mjestu Dvorjanci, na desetak kilometara vožnje od Duge Rese prema Generalskom Stolu. 

Ovaj obiteljski posjed, čiji su vlasnici Mijo i Vesna Grgurić, nije samo mjesto na kojem nastaje vrhunski med, već i prava mala klinika na otvorenom koja nudi jedinstveno iskustvo za duh i tijelo. Naime, osim za izradu klasičnih i svima dobro znanih proizvoda od meda, ovaj OPG blagodati pčelinje zajednice koristi i puno šire. Ono po čemu su posebno poznati su njihove api komore -  drvene kućice u kojima posjetitelji mogu udisati zrak izravno iz košnica. Ova terapija, poznata kao api-inhalacija, iznimno je cijenjena kod osoba koje imaju problema s dišnim putovima, alergijama i stresom. Miris propolisa, matične mliječi i voska stvara atmosferu koja trenutno opušta i umiruje.

Zanimljiva je činjenica da je komoru s inhalacijskim mjestima koja se nalazi u sklopu OPG-a Grgurić konstruirao sam vlasnik po vlastitim idejama. Miji Grgurić pčelama se bavi od 2010., a OPG za pčelarstvo otvorio je 2015. godine.

Uz med i proizvode od meda te inhalacije u API komori, OPG Grgurić nudi i najam prostora za izlete i piknike, noćenje u API komori, BEE RELAX – teambuilding u prirodi, te različite edukativne radionice.

Dodatne informacije o OPG-u Grgurić potražite ovdje!

Samonikle, divlje biljke – hrana i lijek

Nakon što smo se nauživali meda i medenjaka, osvježili fantastičnim sokom od cikle, „prodisali“, te se još jednom uvjerili da su najjednostavnije stvari iz prirode često i najmoćnije, bilo je vrijeme za šetnju i druženje sa samoniklim biljnim svijetom ovog lijepog kraja. U njegovo otkrivanje poveo nas je Anton Rudan – „šumski kuhar“ – strastveni zaljubljenik u prirodu i promotor suživota s njom.

Budući Anton Rudan već više od tri desetljeća dijeli svoje znanje o samoniklom jestivom bilju, šumi i preživljavanju u divljini, te priprema jela koristeći isključivo ono što nađe u prirodi, bio je idealan vodič naše male škole otkrivanja samoniklog bilja koje se može naći na obalama Mrežnice u dugoreškom kraju.

U rano proljeće mrežničke obale prava su riznica divljeg bilja. Zbog specifičnog vlažnog staništa i čiste prirode, ovdje se u ovo doba godine mogu naći razne biljke idealne za proljetni „detoks“ i svježe salate.

Na livadama uz samu obalu Mrežnice nalazimo maslačak - cvijet koji je zbog svoje sveprisutnosti poznat gotovo svima, i čiji su svi dijelovi jestivi: mladi listovi prije cvatnje koriste se za salatu, a cvjetovi za sirup ili med. Tu nalazimo i mnoštvo tratinčica – često zanemarene biljke koja je jestiva čitave godine, iako su njeni mladi listovi i cvjetovi najukusniji u proljeće.  U šumarcima uz rijeku često nalazimo vjesnike proljeća plućnjak i ljubičicu, čiji su cvjetovi jestivi, a često se koriste kao dekoracije u salatama ili desertima. Plućnjak je i vrlo ljekovit.

Jedna od najtraženijih proljetnih biljaka koja voli sjenovita i vlažna područja uz rijeke je srijemuš (medvjeđi luk), biljka listova sličnih mrazovcu, a koja intenzivno miriše na češnjak. Zbog sličnosti s listovima mrazovca, treba biti vrlo oprezan pri branju! Uz obale Mrežnice raste i kopriva, čiji se mladi listovi beru prije cvatnje, a izvrsni su za juhe i variva ili kao zamjena za špinat. Čest stanovnik mrežničkih staza je i trputac (uskolisni i širokolisni), čiji su mladi listovi jestivi i vrlo hranjivi, a poznat je i po svojoj ljekovitosti za kožu…  

I dok je tako Anton čupkao biljčice oko sebe, vadio ih iz kristalno čiste Mrežnice, ubirao ih i nudio nam na kušanje, poželjela sam ove godine pobrati sav maslačak s našeg grunta i konačno od njega napraviti med. 

Mrežnica – rijeka s 93 „stepenice“

Svaka priča ima svoj početak, sredinu i kraj. Sredina ove moje današnje priče pripada Mrežnici, jednoj od rijetkih europskih rijeka čija je voda pitka. Kušala sam biljke koje rastu na livadama uz njene obale, sladila se medom napravljenim od nektara cvijeća koje napaja i hrani, pila njenu vodu, prevezla se starom skelom s jedne na njenu drugu obalu… Uživala sam u žuboru njene vode, u šumu njenih slapova, u neumornom pjevu ptica koje žive u krošnjama stabala na njenim obalama. Uz njene obale teče život u svom najčišćem obliku.  I dok ju gledaš kako lagano teče svojim koritom, vrijeme teče polako poput meda koji kapa s drvene žlice, i jedini ritam kojeg si svjestan je onaj šuma slapova u daljini. Jedino za čim u tom trenutku srce čezne, taj je ritam polaganosti, mira i tihe sreće koje osjećaš svakom porom svog bića, iako si okružen ljudima.

Jeste li znali? / tajne smaragdne Mrežnice

Rijeka s 93 lica: iako je duga tek 64 kilometra, Mrežnica ima čak 93 sedrena slapa - na svakih 700 metara, u prosjeku, dolazi nova prirodna barijera ili kaskada!

Živa stijena koja raste: sedra, koja stvara njezine čarobne slapove, zapravo je „živa“. Nastaje zahvaljujući mikroskopskim algama i mahovinama koje iz vode talože vapnenac. Da bi se sačuvale tisuće godina njihova rasta, ne hodajte po rubovima slapova!

Prirodni jacuzzi: zbog specifičnog oblika njezinih barijera, Mrežnica je najveći „wellness centar“ na otvorenom. Pjenušava voda koja se prelijeva preko malih kaskada savršena je hidro masaža bez struje i kemikalija - sjedneš na rub slapa i pustiš da te voda masira.

Dom rijetkih stanovnika: u bistrim dubinama Mrežnice živi potočna vodenbuha, sićušno stvorenje koje opstaje isključivo u ekstremno čistoj i kemijski neutralnoj vodi.

Filmska kulisa: zahvaljujući svojoj divljoj ljepoti i tirkiznoj boji, gornji tok Mrežnice često je služio kao scenografija za brojne reklame i avanturističke dokumentarce koji simuliraju daleke, egzotične krajeve.

Karakteristična tirkizno-zelena boja Mrežnice posljedica je specifičnog kemijskog sastava vode, čistoće i loma svjetlosti na sadrenim naslagama. Toliko je prozirna da se na mnogim mjestima njeno dno vidi čak i u dubljim dijelovima.

Mrežnica je i čuvarica bioraznolikosti – u njenim gornjim, hladnijim dijelovima živi potočna pastrva, njen donji tok bogat je štukama i linjacima, a svoj dom u njenim je vodama našla i vidra, čistunica koja živi samo u vodama iznimne čistoće.

Ostaci japodskih građevina i antičkih naselja pronađeni na njenim obalama iznimno su arheološko blago koje potvrđuje da je bila naseljena još u prapovijesno doba, te da je tisućljećima bila ključna za život u ovom kraju.

Dobra hrana za kraj

Rano ustajanje i dan proveden na zraku, suncu i u pokretu, čine svoje – valja sjesti i nešto pojesti. Naš izbor pao je na Restoran dp na staroj cesti u smjeru Donjeg Zvečaja. Puna terasa potvrda je da se tu dobro jede. Srdačno nas dočekuje Dalibor Vukmanić, vlasnik restorana. Zajedno s bratom Petrom izgradio je, uz samu rijeku, i restoran Mrežnička kuća, koji radi sezonski - otvara se negdje oko Uskrsa.

Za razliku od Mrežničke kuće koja svojim gostima nudi internacionalna jela s domaćim pomakom, u Restoranu dp težište je na tradicionalnim jelima: bogate juhe (kušala sam one od šparoga i vrganja; ova od vrganja dobila je mojih 5+), ribe među kojima pastrva i smuđ, divljač, mesne plate …

Čistu peticu dajem i svemu ostalom! Kako i ne bih kad je sve pripremljeno od svježih, domaćih i vrhunskih namirnica!

Odlučite li produljiti svoj boravak u ovom lijepom kraju, u objektu u kom se nalazi restoran može se i noćiti u šest moderno uređenih soba iznad restorana.

I zaključak za kraj …

Ako dolaskom proljeća i u vama raste čežnja za trenucima provedenim u prirodi, za aktivnostima koje će vas opustiti i riješiti nagomilanog stresa, a da se pritom želite počastiti finim zalogajima pripremljenim od svježih, lokalnih i autohtonih namirnica, rijeka Mrežnica i dugoreški kraj odgovor su na vaše želje.

I posljednje, no nikako i najmanje važno – da biste uživali u Mrežnici i lijepom dugoreškom kraju, ne čekaju vas dugi i naporni sati vožnje. Duga Resa udaljena je od Zagreba otprilike za duljinu rijeke Mrežnice!

Tekst: Đurđica Marković

Foto: Rene Karaman i Đurđica Marković; naslovna fotografija: dugaresa.hr